Pokušala sam biti ozbiljna na par blogova i mislim da mi je to i pošlo za rukom u par komentara. I to je ljudi za sada maksimum ozbiljnosti od mene. Glava me je počela boljeti od pustog razmišljanja, a kafetinčića više nemam. Teškom mukom stojim ispred ovog jebeno blještavog ekrana i pokušavam odgovarati nekim ljudima, ali ne ide. Jebe me veza. Brže bi se sporazumijevala dimnim signalima iako pada kiša. Iza leđa mi krešti RTL, mali sa kauča uzaludno zaziva moje ime svake dvije minute (mislim da on u svojoj pubertetskoj glavi mene vidi isključivo kao konobaricu i sponzora), pas me očito pokušava hipnotizirati svojim smeđim okicama, ali nisam sigurna zašto. Ili hoće moju čokoladu ili mu se piša. Muž kod susjeda komentira zadnje drušvenopolitičkiposlovne pizdarije i nikako da se vrati. Nije da mi fali, ali odnio mi je cigarete, a pošto kao prestajem, pušim njegove pa mi ovo udaljavanje nije dobro za psihu. Zaključila sam da sam totalno opsjednuti i nadasve teški i kronični ovisnik o cigaretama. Mislim da bi mi jedini izlaz bio da me dragi oplodi i spasi naš proračun u pogledu tog smrdljivog troška. Kažem to jer u blaženom stanju nanjušim dim na caca petsto metara, a, ako je nošeno vjetrom i na većim udaljenostima. I smrdi, smrdi tako neopisivo da mi ne bude jasno kako sam mogla takvu gadost držati u ustima svojom voljom. Ok, to mogu reći za još neke stvari, ali to je tema za neki bolji dan. |
Ovo počinjem pisati iako sumnjam da ću zaista nešto i napisati. Mislim da mi je malo prekasno jer mi se mozak počeo lagano gasiti prije dva sata. Naravno neki će se sigurno zapitati da li mi se ikad i upalio. Zapravo već sam par puta i ispljucana na račun svojih bezazlenih komentara. Kad sam napisala prvi post glavna misao iliti lajtmotiv bili su mi zajebancija i samo zajebancija. Onda sam napravila kardinalnu grešku i ostavila par komentara na blogu koji mi se učinio zanimljiv. Zapravo i ostao mi je zanimljiv. Sad bi se netko zapitao i gdje je tu greška. |
Dobro jutro ili dobar dan. Ovisi o trenutku buđenja naravno. Ja već tri ipo sata budna, al' mozak spava li ga spava.Niti po ure tuširanja nije pomoglo osim što ću vjerojatno dobiti upalu nečega jer već dva sata hodam po kući sa mokrom kosom. Mislim da je sve to ova jesenska depresija i još kad dodamo da sam dobila otkaz zbog laganja moje krasne kolegice koja se praši sa šefom. I sex mi nije nešto u zadnje vijeme. Izgubljene kile se vraćaju, kosa otpada, pms, stres, stres, stres. Pun mi je kurac svega. Ovo je jedan od onih pet dana u godini kad poželim biti muško. Svi mi idu na živce! Muž, pas, sin, kuhanje,mačka, roba, suđe, aaaaaaaaaaaaaaa! Kao što vidite malo sam nervozna, al proći će me. Valjda. Mislim da bi bilo dobro da krenem sa ručkom inače će ostati gladni. Svi. Joj sama sebe sam ispilala. |
nikad bila dobra u naslovljavanju bilo čega pa i vlastitih spisateljskih remek dijela
E pa došlo je vrijeme da i ja nešto naškrabam i uputim sve one koji se zajebu i kliknu na mene u sve tajne svakodnevnice svoje. Toliko gluposti mi se u životu izdogađalo da mi je već sto puta palo na pamet da mi ni najduže meksičke sapunice nisu ni blizu- Naravno bez njihove pretjerane drame. Evo npr. ove minute stanje u mom dnevnom boravku je ovakvo: Moj dragi na drugoj strani kauča polako sklapa svoje okice zijevajući i još uvijek uvjeren da će se na našoj televiziji pojaviti nešto zanimljivo bori se svim silama protiv sna. Naravno, već je napola i pod hipnozom jer nakon što dvadeset puta u minuti vrtiš četiri ista programa u krug to vam dođe kao logični nastavak te utopijske situacije na našoj državnoj televiziji. Ako k tome dodamo i ispuštanje raznoraznih plinova u zračni prostor oko kauča onda vam je valjda jasno da je borba okončana. Zaspao je ko G u travi. A i okolna aroma zraka je vrlo slična prije spomenutom u travi. Pored kauča je i jedan ošamućeni pas.Naša kujica koja je, mislim, već i ovisna o tim biorizičnim tvarima. Valjda jadnica bolje spava pa joj to dođe kao pseći apaurin. Sa moje lijeve strane odvija se duga vrsta borbe za život. Naime u našoj "krasnoj" lampi, koju od samog početka ne mogu smisliti, upravo se sada jedan smrdljivi martin pokušava spasiti od friganja u toj negledljivoj napravi. Iako volim i poštujem sva živa bića tom stvoru bih najradije sama skratila muke, ali nekako me smrad odbija. Smrad tu smrad tamo i čovjeku se stvarno zavrti u glavi. A da ne bi bilo dosadno i pseto se priključilo simfoniji. I ja, naravno, ali vrlo vrlo potajno. Bar danas. Moram u wc, a i izgoriše mi noge ispod lapića. Jaaako. E sad stvarno kužim d asam se zbilja malo sfrigala. U jebote |
< | studeni, 2008 | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | |||||
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv